Cheap Web Hosting | Free Web Hosting | Dedicated Server | Windows Hosting | Free Web Space | Web Hosting | FrontPage | Business Web Hosting
cheap web hosting
Search the Web

Aikikai šihan, Saotome sensei (8. dan) studirao je 20 godina sa Uciteljem od kojih je 15 proveo kao njegov uchi deshi. Danas on vodi organizaciju Uešibine aikido škole, ciji je centar u Shobukan Dojo-u u Vašingtonu.

ATM: Sensei, izgleda da je obnovljeno zanimanje za uchi deshi programe. Nas u ATM cesto pitaju gde postoje takvi programi - i mi stalno istražujemo pitanje uchi deshi programa. Šta tacno znaci biti uchi deshi?

SENSEI: Uchi deshi nisu samo studenti koji spavaju na strunjacama. Njihov trening je kompletan, ne samo proucavanje tehnika. Uchi deshi je sistem slican internom sistemu za lekare.

Uchi deshi žive i spavaju u dojo-u, da bi mogli da proucavaju Aikido 24 casa dnevno. Mnogi tipovi aktivnosti su povezani sa njihovom obukom. Neki ljudi koriste termin uchi deshi vrlo slobodno - kao naziv za svakog studenta koji spava na strunjacama ali to nije ono što kod mene oznacava taj termin.

ATM:: Malopre ste rekli da uchi deshi sistem obuhvata mnoge oblike aktivnosti. Šta ste mislili pod “aktivnošcu”? Pojavljevanje na seminarima, dovodenje ucenika na seminar, nošenje uciteljeve hakame, torbi - stvari kao te?

SENSEI: Sve su to elementi, ali ima tu mnogo više stvari - kao što je cišcenje dojo-a i posluživanje caja gostima.

ATM:: Može li uchi deshi da živi izvan dojo-a?

SENSEI: Kada sam ja bio O-Sensei-jev uchi deshi ja nisam mogao da kažem “Izvinite, Sensei, ali ne mogu da dodem na sledeci seminar” ili “Izvinite, danas ne mogu da dodem na cas, izlazim sa devojkom”. Kao uchi deshi i ja bih imao slobodne dane ali sam imao i dnevni raspored.

ATM:: Recite nam kako ste postali uchi deshi?

SENSEI: Kada sam shvatio da hocu da budem uchi deshi razgovarao sam sa Doshu-om (Kisshomaru Ueshiba). U to vreme on nije bio uchi deshi, on je radio u jednoj kompaniji izvan dojo-a. Jedini uchi deshi je bio Tamura Sensei, koji je poceo sa ucenjem Aikidoa tri meseca pre mene.Hteo sam da budem uchi deshi ali sam razumeo da Doshu to ne može sebi da priušti - nije imao dovoljna primanja da bi me mogao zbrinuti. Otišao sam u Kyoto i oko 3 godine predavao Aikido i druge stvari u školi za hendikepirane. Kad sam se vratio u Hombu Dojo morao sam da cekam još dve godine.
Kad sam postao uchi deshi to je promenilo moj život. Da to nisam postao moj bi život drugacije izgledao. Kad sam poceo kao uchi deshi Doshu-ev trening ujutru i uvece je držan za nekoliko ucenika. Danas je Hombu Dojo dupke pun, naravno. Ali tada, kad bi smo imali 10 ucenika na treningu. Doshu bi rekao: “Danas imamo veliku grupu!”
Na ocigledan nacin O-Sensei i Doshu su esencijalni za razvitak Aikidoa. Ali moramo se setiti i teškog rada i posvecenja mnogih uchi deshija kao što su: Tamura Sensei, Yamada sensei, Kanai sensei, Sugano sensei, Chiba sensei i drugi koji su održali organizaciju od rata do današnjeg Aikikaia.
Na nesrecu, mi više ne radimo zajedno. Ali ti ljudi su moja braca i mi imamo isto poreklo.

ATM:: Kada se vratite u to vreme, kojih lekcija se secate?

SENSEI: Sa O-Sensei-jem nismo samo vežbali na strunjacama. Izvan strunjaca on me je ucio mnogim stvarima. Zato sam i napisao Knjigu Aikido i Harmonija prirode - i nadam se da cu jednog dana napisati knjigu o tome šta sam sve naucio od O-Sensei-ja. Možda još uvek ne razumem šta je on sve ucio, ali se trudim. Vrlo sam srecan što sam imao iskustva sa njim.
Milsim da ce ostali uchi deshi reci slicne stvari o njihovim iskustvima. Ponekad pomislim da su ostali uchi deshi videli iste stvari iz svoje perspektive drugacije. Mislim da bi se mogla napisati interesantna knjiga kad bi se sva videnja skupila na jedno mesto. Svi mi imamo interesantne uspomene. Kad umremo, da li ce naše uspomene da nestanu? Ne obazirimo se na organizacione razlike! Ono što je od znacaja je naše iskustvo kao uchi deshi-ja.

ATM:: Da li je O-Sensei imao uchi deshije pre rata?

SENSEI: Da, ali je iskustvo bilo malo drugacije pre rata. Trenirao je drugaciji tip uchi deshija. Mislim da je vecina od njih bila iz bogatijih porodica i vecina od njih su bili uchi deshi jako kratko - možda 1-2 meseca.

ATM:: Vi i ostali O-Sensei-jevi uchi deshi ste napravili buducnost aikidoa.

SENSEI: Da ucvrstili smo Aikido, prvo u Japanu pa onda u drugim zemljama. Mnogi od O-Senseijevih uchi deshija su posadili seme, zajedno sa Doshu-om naravno, i sada to seme proklijava.Sada je Aikido postigao popularnost. Ali mnogi od nas koji su bili uchi deshi su imali teške dane. Došli smo u nepoznate zemlje i borili se da ponovo pocnemo. Bili smo pioniri.

ATM:: Mogli ste da dobijete posao izvan Aikidoa kao ucitelj ili inženjer i drugi uchi deshi-ji imaju druge telante i veštine. Ali vi ste odabrali da se bavite ovim. Sigurno niste ocekivali da zaradite puno novca?

SENSEI: “Kakva je buducnost u Aikidu?” - pitala me moja porodica “Nema prihoda, to znaš. Koje su garancije? Ima drugih stvari koje možeš raditi. Zašti si izabrao da budeš uchi deshi?” Odgovor je, mislim, da sam jako želeo nacin života koji je aikido pružao - nacin posvecenja i predanosti. Sigurno nisam izabrao da budem uchi deshi zato što sam želeo da budem bogat ili da imam pun socijalni život.
Vrlo malo ljudi sada razume cistocu duha, posvecenja koja je postojala u tim ranim danima. Svi mi koji smo doneli Aikido u Ameriku i Evropu borili smo se sa siromaštvom i teškim vremenom za nešto za šta smo mislili da je jako važno. Poceli smo sa malim dodojima i sa malim brojem studenata. Neki od nas su i spavali u dojo-u. Njujorški Aikikai i Aikikai Nove Engleske nisu bili još stvoreni. Marali smo da gradimo i gradimo. Koje imao takvu hrabrost? Samo ljudi koji su posveceni Aikido-u 100%.
Sada mnogi vide vodenje dojo-a ili uchi deshi programa kao nacin da se zaradi novac. Razumem zašto su ostali ucitelji besni na ovakav stav i delim njihova osecanja. U pocetku nijedan O-Sensei-jev uchi deshi nije mislio da je svrha dojo-a da se napravi novac. Dojo je postojao u svrhu treninga. Komercijalizacija Aikido-a ljuti one od nas koji su radili teško i žrtvovali se toliko bez pomisli na novac.
Sad kad je Aikido popularan, neki ljudi su zaboravili njegovo pravo znacenje i oni samo žele da zarade novac. Ako to žele što se ne bave drugim poslom.

ATM:: U prethodnim intervjuima, vi ste porucivali Aikido uciteljima da uce menadžment i da vode njihove dojo-e na profesionalni, biznis nacin. Da li sada menjate svoj stav?

SENSEI: Ne. Komercijalizam nije isto kao i profesionalizam. Ako je jedina namera neke osobe da zaradi novac onda ce taj dojo da ima komercijalan uspeh. Ali profesionalizam ima drugacije, dublje znacenje. Da bi se bio profesionalni ucitelj Aikidoa, mora se žrtvovati, Aikido mu mora biti od najveceg prioriteta, mora se posvetiti umetnosti, Aikido filozofiji.Mislim da Aikido škole imaju istu funkciju kao manastiri a Aikido ucitelji su kao monasi ili misionari. Koliko ljudi otvara crkve da bi zaradili novac?

ATM:: U njihovim naporima O- Sensei i Doshu su imali uchi deshi-je da im pomažu. Ako bi ljudi želeli da se sad posvete Aikido-u, zar ne trebaju slican sistem podrške?

SENSEI: Da li govorite o nekome ko je recimo shodan? Kada bi ucitelj takvog ranga postavio program takvog tipa, bio bi samo dobar vic.

ATM:: Ali ako bi ucitelji višeg ranga potavili takav program da li bi bilo išta što bi ih u tome sprecavalo?

SENSEI: Postaviti takav program danas u USA bi bilo vrlo teško ako ne i nemoguce. Ovde, kada bi ucitelj rekao studentu da pocisti nešto, on bi pitao “Zašto?” Student bi mogao još da kaže “Hej, pa ja nisam rob!” Americka kultura se razlikuje od Japanske. Dakle, sistem bi morao da bude drugaciji. Kao što sam rekao stari sistem sada nema ekonomskog smisla.Takode, ljudi danas imaju drugaciji mentalitet. Na primer cak i mladi Japanci danas ne razumeju sempai-kohai odnos. Takvi koncepti dolaze iz mnogo drugacije kulture.Današnji studenti nemaju strpljenja ili posvecenosti. Pretpostavimo da današnji studenti nadu ucitelja koji im odgovara i odluce da mu se posvete. Ako se ucitelj jednog dana naljuti studenti bi ga mogli napustiti zauvek.
Da je Amerikanac bio u prilici da postane O-Senseijev uchi deshi ne bi izdržao više od dan-dva.

ATM:: O O-Sensei-ju cesto mislimo kao o simpaticnom dobrom cikici. Da li se ljutio na njegove deshi-je?

SENSEI: Imam vrlo jasne uspomene kad se O-Sesnei ljutio na mene. Nisam bio baš pametan, ostali su bili mnnogo pametniji nego ja, pa se na mene mnog više ljutio.Ja sam srecan što sam našao O-Sensei-ja i Doshu-a. Moji ucitelji su bili fini ljudi. Da sam imao gadnog ucitelja nikad ne bih postao uchi deshi. Vežbao sam dugo i ostale borilacke veštine i smatrao sam ih zanimljivim - ali nikad nisam imao posvecenost koja je potrebna da bih postao uchi deshi u tim veštinama.

ATM:: Kada posmatrate Aikido danas - brojnost organizacija, rivalitet itd - šta mislite, šta ce se desiti sa Aikidom u buducnosti?

SENSEI: Nisam siguran - ali još uvek verujem da buducnost Aikidoa zavisi od profesionalnih ucitelja koji poseduju više od samo tehnicke veštine. Da bi Aikido nastavio da živi, njegovi ucitelji moraju biti sposobni da razgovaraju na jednakoj nozi sa profesionalcima u politici, akademicima, biznismenima. U prošlosti je biti tehnicki ekspert bilo dovoljno, ali vremena su se promenila. Sada, autoritet Aikido šihana mora biti jednak autoritetu univerzitetskog profesora - ili cak veci. Iako je Aikido u osnovi borilacka veština, on nije samo borilacka veština. Kao Budo, bavi se filozofijom, odnosima ljudi i društva, njihovom okolinom. To je kako ga ja razumem. Poznavanje tehnika je od ogranicenog znacaja. Ljudi žele da znaju kako da se ponašaju prema ostalima, kako da upravljaju svojim poslovima itd.

Mnogo ljudi me pita o raznim organizacijama i rivalitetu.Ali, buducnost Aikidoa nije moj problem. To je vaš problem,. šta vi mislite? Postoji mnogo Aikido organizacija u USA, ali sve imaju iste korene. Sve mogu da prate same sebe unazad do Hombu Dojo-a i mnoge imaju O-Sensei-jeve uchi deshi-je kao šihane.
Mi - šihani - cemo izvesno nestati. Onda ce na vas biti red. Zato morate uciti kako da se ukljucite u pozitivne politicke procese.
Ljudi kritikuju raznorazne Aikido organizacije ili grupe ali kako bi svi radili zajedno bez njih? Pretpostavimo da su razni ucitelji “lokalni kraljevi” - jedan je Kralj Južne Kalifornije, drugi Severne Kalifornije, treci Zapadne, neki je Kralj Cikaga ili Floride. Šta bi mi onda radili?
Americki Aikido se nikada nece ujediniti u jednu organizaciju ali bi mi i dalje mogli da imamo jednu koordinirajucu grupu, ako što je Americka Akademija Nauka. Labava struktura takvog tipa bi bila moguca. Sa takvom strukturom mi bi mogli da se razmenjujemo i da zajedno nastavimo što je i cilj.

ATM:: Ja bih mogao da kažem kao urednik Aikido magazina, da bi se stvorila takva organizacija, ljudi bi trebalo da imaju dobre diplomatske sposobnosti.

SENSEI: Da. Napraviti nešto takvo zahteva puno mudrosti, strpljenja i poverenja. Vrlo je teško skupiti razlicite ljude zajedno i napraviti miroljubivo društvo - vrlo teško. Ali Aikido nije filozofija - on se bazira na sprovodenju odredenih filozofskih principa u realnost, kao sistem. A to zahteva žrtve i težak rad.
Želim da razjasnim da ja ne sprovodim nikakvu politiku. Moja misija je da prihvatim i treniram clanove sledece generacije kao što je i moj O-Sensei mene - da prenesem njegov dar na sledecu generaciju. Organizacija nije moja stvar. Pitanje kako skupiti zajedno Aikidoke je pitanje sledece generacije.

ATM:: Jedna od vaših konstatacija je, da bi se na to pitanje odgovorilo uspešno, pripadnici sledece generacije bi trebali da imaju mnogo šire obrazovanje koje ide daleko izvan programa klasicnog Aikidoa.

SENSEI: Da. Neki politicari ne razumeju okolni sistem, a neki biznismeni ne razumeju ljudsku psihologiju. Ali tako uska specijalizacija ne funkcioniše. Zato je moj san da Aikido ucitelji prošire svoje vidike.Tehnike su važne naravno, ali Aikido ucitelji ne bi trebalo da toliko misle na tehnicku veštinu. Trebalo bi mnogo više da misle na licni razvoj, personalne veštine i pozitivni politicki pristup. Njihova pažnja treba da bude na stvarima kao što su bolje upravljanje, sigurnost i društvo.
Moj san je da promenim sliku o ucitelju Aikidoa. Neki ljudi koji treniraju borilacke veštine su na ivici zakona; to je zastrašujuca stvar. Ali ja želim da ucitelji Aikidoa budu poznati kao pravi profesionalci, ljudi sa realnom vizijom, ljudi sa funkcijom u društvu.
U današnjem društvu Aikido nudi nešto jedinstveno i vredno.


--------------------------------------------------------------------------------

Aikido Today Magazine
PO Box 1060
Claremont, CA 91711-1060
(phone) 909-624-7770
(orders) 800-445-AIKI
(fax)909-398-1840
atm@aiki.com
http://www.aiki.com/